Alka nikada nije bila tek puko natjecanje i nadmetanje u jahanju i gađanju u željezni obruč, nego podrazumijeva i sjaj starinskih odora, oružja i opreme.

Odore alkara i momaka ističu se ljepotom boja, kroja i ukrasa koje dopunjuje bogato i raznovrsno starinsko oružje koje daje još svečaniji ton povorci i natjecanju. Odora alkarskoga viteza prepoznatljiva je po krznenom kalpaku s penoćem i dugom, na prsima srebrom ili zlatom ukrašenom dolamom. Modre je boje, s tim da je alajčauševa crne, s kratkom dolamicom obrubljenom krznom. Svaki alkar o lijevom boku nosi sablju.

Vojvoda je sav u zlatu. Za razliku od drugih alkarskih, odora vojvode razlikuje se po tome što je od smeđe čoje, s crvenim plišanim krožetom i pasom u zlatno žutoj i crvenoj boji, i izrazito je bogato ukrašena zlatnom srmom, a zlatni su i svi ostali ukrasi.

Alkarski momci nose najsvečaniji oblik muške narodne nošnje Cetinske krajine. Ističe se peškir kojim je omotana crvenkapa sa zataknutom kiticom cvijeća; sniježno bijela košulja širokih rukava iznad koje je prsluk (ječerma) od crvene čoje ukrašen srebrnim pločama, tokama, ilicima i kolutima; modre hlače (gaće); crveni pâs i opanci oputaši.

Momci imaju starinsko oružje: preko desnoga ramena pušku, a za pasom kubure i jatagan vire iz „zmijskog gnijezda“, pripašnjače.

U povorci se nosi i starinski štit te dva buzdovana.

Buzdovan je hladno oružje za udaranje ima rezbareni rukohvat i željeznu glavicu podijeljenu na pera, pa se u narodu često zove perni buzdovan.

Za prigodu Alke se običava odijevati i pokazivati i sinjska ženska djevojačka narodna nošnja. U splitskom Etnografskom muzeju čuva se raskošan primjerak ženske narodne nošnje iz Sinja iz 19. stoljeća, popularno zvane Alkaruša.