Zaviri u muzej sinjske alke

Muzej je svečano otvoren 8. kolovoza 2015. godine u sam osvit proslave tristote obljetnice Sinjske alke. Tako je ozračju tri stoljeća slavlja postojanja Viteško alkarsko društvo i muzejski fundus starih alkarskih odora i opreme našao mjesto pod primjerenim krovom i u sugestivno uređenom ambijentu.

Počeci Muzeja Sinjske alke sežu stotinjak godina unatrag kada su se javile prve zamisli o posebnom prostoru, koji bi služio za potrebe Alke i Viteškog alkarskog društva koje još nije posjedovalo nekretnine. U vremenu nakon Drugog svjetskog rata alkarske odore, oružje i oprema bili su kao posebna zbirka smješteni u Muzeju Cetinske krajine, da bi zatim, do 1990-tih, bili izloženi kao priručna zbirka u prostorima Viteškog alkarskog društva u nekadašnjoj kući Krune Tripala, vojvode s početka 20. stoljeća. Navedena kuća je zatim, otkupom od nasljednika, 1990-tih većim dijelom došla u vlasništvo Viteškog alkarskog društva. Još u 1980-tima Viteško alkarsko društvo je došlo u vlasništvo dijela Kvartira, spomeničkog bloka vojarni iz 18. i 19. st.

Početkom 21. stoljeća, od Hrvatske vojske je preuzet u vlasništvo cijeli blok Kvartira te se od tada počinje ostvarivati starija zamisao o alkarskom sjedištu mnogo prikladnijem od dotadašnjeg u nekadašnjoj Tripalovoj kući "ispod crkve", to jest na Šetalištu Alojzija Stepinca.

Važan korak u ostvarenju alkarskog muzeja bio je Prostorni program i cjelovita Koncepcija stalnog postava Alkarskog muzeja u Sinju što su ih zajedno razradili muzeolog Ivo Maroević i arhitekt Duško Dropulić 1987. godine imajući već u vidu prostor Kvartira. Dvori i Muzej konačno su oblikovani prema arhitektonskom projektu izrađenom od Građevinsko-arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i glavnog projektanta Ante Kuzmanića – izabranog na arhitektonskom natječaju što ga je 2001. godine provelo Viteško alkarsko društvo. Koncepciju stalnog postava Muzeja Sinjske alke i uređenja prostora Alkarskih dvora u muzejskoj funkciji priredili su Joško Belamarić i Ante Milošević, a projekt uređenja Nikolina Jelavić-Mitrović.

Oblikovanjem Alkarskih dvora u starim Kvartirima konačno su se stekli uvjeti da viteška igra Sinjska alka dobije svoj reprezentativni muzejski okvir koji će tijekom čitave godine biti otvoren javnosti, namjernicima, ekskurzijama i, prije svega, samim Sinjanima. Tako je u ozračju slavlja trećega stoljeća postojanja, Viteško alkarsko društvo i muzejski fundus starih alkarskih odora i opreme našao mjesto pod primjerenim krovom i u sugestivno uređenom ambijentu.