Svaki alkar oblači starinsku vitešku odoru u najljepšem sjaju. Ona se sastoji od čohane dolame i hlača, svilenoga pasa, izvezene jačerme i košulje s majitama (filigranskim kopčama). Na glavi mu je kalpak (visoka šubara) od kunovine ukrašen bijelom perjanicom (čelenkom) od ždralova ili čapljina perja, o bedrima visi sablja, u ruci koplje, a na nogama crne kožne čizme s mamuzama, pri vrhu optočene srebrnom srmom. Prije svečane Alke alkari svake godine održavaju naporne vježbe u jahanju i gađanju kopljem. Dva posljednja pokusa uoči svečanoga natjecanja zovu se Bara i Čoja i na velikoj su cijeni u Cetinskoj krajini. U starini, dobitnik Bare stjecao je pravo da za svoju stoku pokosi državnu livadu, tzv. baru; dobitnik Čoje dobivao je velik komad čohe, skupocjene tkanine za krojenje odjeće. No, za razliku od Alke, Bara i Čoja trče se u građanskim odijelima (jahačke hlače, čizme i bijela košulja kratkih rukava). I za Baru i za Čoju ceremonijal je isti kao i za Alku, samo što vojvoda ne drži svečani govor. U alkarskom natjecanju može sudjelovati najmanje 11, najviše 15, a iznimno 17 najboljih alkara s kopljem, uključujući i alaj-čauša. 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10